Sustav obrane od Osmanlija počeo se formirati još u doba kralja Matije Korvina i činio ga je sustav banovina, koje su trebale štititi Slavoniju i Ugarsku. Osmanlije su nesmetano i dalje provaljivali u Hrvatsku, a preko nje u zemlje pod austrijskom vlašću. Tako su Osmanlije, pustošeći Hrvatskom, 1493. uništili Modruš, a 1521. spalili velebnu crkvu u Oštarijama, čiji ostaci se nakon toga pretvaraju u utvrdu.
Tijekom 16. Stoljeća, uz poganični prostor prema Osmanlijama, stvara se sustav kapetanija, koje ime dobivaju po najznačajnijoj utvrdi na svom području. U okolici Josipdola organizirane su Tounjska, Tržićka i Ogulinska kapetanija. U manjim se utvrdama nalaze posade sastavljene od njemačkih pješaka i lako naoružanih hrvatskih vojnika. U većim tvrđavama posadu čine teško naoružani njemački konjanici i lako hrvatsko konjaništvo. Te kapetanije vremenom se spajaju te nastaje jedinstveni vojnoupravni prostor koji se od kraja 16. stoljeća zove Karlovačkim generalatom.
Sredinom 18. stoljeća (1746.) Karlovački generalat je preustrojen na četiri pukovnije, koje se dijele na satnije. Josipdol je pripao Ogulinskoj pukovniji, a josipdolsko područje nalazilo se unutar triju satnija, Tounjske (Skradnik), Modruške (Modruš, Modruška Munjava, Modruški Salopeki) i Oštarijske (Oštarije, Carevo Polje, Josipdol, Munjava, Cerovnik, Trojvrh, Vajin Vrh). Godine 1753. Ogulinska pješačka pukovnija mijenja ime u Ogulinska narodna krajiška pješačka pukovnija, a 1765. podijeljena je na 16 satnija.
Nedugo nakon toga njemački car i budući kralj Josip II. daje nalog za gradnju nove ceste o državnom trošku, nakon što je pao s konja u Kapeli. Cesta je građena od 1775. do 1779. i nazvana je Jozefina (Josipova cesta). Za Josipdol je godina prolaska vladara ovim krajem iznimno važna. Do tada se naselje Munjava dijelilo na Donju i Gornju Munjavu, a sada je Donja Munjava promijenila ime u Josipdol, a Gornja Munjava u Munjava. Car je 1775. zapovjedio da se tamošnje kuće premjeste i okupe uz novosagrađenu cestu.
Gradnja nove prometnice pridonijela je unapređenju trgovine i poštanske službe. Godine 1783. u Josipdolu je podignuta poštanska postaja. Novom reorganizacijom Vojne krajine 1787. Josipdol je postao i sjedište satnije, ali je Josipdolska satnija ubrzo ukinuta (1807.). Umjesto nje obnovljena je Oštarijska satnija u kojoj je, uz Oštarije, Carevo Polje i Munjavu, bio i Josipdol.
U vrijeme Napoleonskih ratova, početkom 19. stoljeća, ustrojene su Ilirske pokrajine od zemalja južno od rijeke Save, koje je Napoleon oduzeo Habsburškoj Monarhiji. Za njihovoga trajanja u Oštarijama je izgrađen novi kameni most nazvan po upravitelju Pokrajina Marmontovim mostom.
Sredinom 19. stoljeća Josipdol, uz poštanski ured i župnu crkvu, ima općinsku narodnu školu i državno skladište za žito te pet kovača, tri opančara, dva kolara te po jednog stolara, drvodjelca i klobučara. Kako je sam Josipdol tada imao tek petstotinjak stanovnika, ove brojke sugeriraju početak bržeg gospodarskog razvoja.
Odore vojnika Ogulinske pukovnije
-
- Ratna odora (1770.)
-
- Kućna odora (1770.)
Dvorsko ratno vijeće u Beču propisalo je jednoobrazne vojne odorekoja je tijekom 1770. Uvedena u sve pješačke pukovnije. Dotad su se krajiške vojne odore, iako jedinstvenog kroja, razlikovale bojom odjevnih predmeta i po pojedinim detaljima. Novom reformom uvedena je jedinstvena odora, pri čemu su se pojedine pukovnije razlikovale samo po boji ovratnika i traka na rukavima. Predviđena je dvostruka, ratna i kućna odora. Prva je bila bijela i služila je isključivo za odlazak na ratište, a druga smeđa i služila je za stražarenje i unutrašnju vojnu službu. Prvu su krajišnici preuzimali iz državnih manufaktura i pohranjivali u ovlaštenim skladištima, a drugi su izrađivali u kućnoj radinosti i čuvali kod kuće. Pješaci Ogulinske pukovnije od tada na bijeloj ratnoj odori nose sivo-zelene ovratnike i trake na rukavima, a na smeđoj narančasto-žute ovratnike i trake na rukavima. Umjesto opanaka morali su obuti cipele, a umjesto visoke krznene kape dobili su kapu s uzdignutim štitnikom.
Unovačeni muškarci dobivali su od 1760. vojničke odore besplatno od države ili su ih njihove žene izrađivale u kućnoj radinosti od sukna dobivenog od države. Nakon toga odoru su morali nabavljati o vlastitom trošku, što je bio znatan novčani izdatak.
Godine 1798. vojnici Ogulinske pukovnije dobili su novi ratnu odoru sa svjetloplavim hlačama i bijelim kaputom s narančasto-žutim ovratnicima i žutom dugmadi, naprtnjaču i valjkastu vojničku kapu s remenom.
-
- 1850.
-
- Francuska odora (1810.)
-
- 1808.
Godine 1798. vojnici Ogulinske pukovnije dobili su novi ratnu odoru sa svjetloplavim hlačama i bijelim kaputom s narančasto-žutim ovratnicima i žutom dugmadi, naprtnjaču i valjkastu vojničku kapu s remenom. (Izvor)
