Josipdolci, kao pripadnici austrougarske vojske, u sklopu 79. otočke pješačke pukovnije grofa Jelačićasudjeluju u Prvom svjetskom ratu na balkanskom, ruskom, a zatim i na talijanskom bojištu uz rijeku Soču. U crkvenim matičnim knjigama zabilježena je 31 žrtva rata. Za izradu oružja skinuta su crkvena zvona, a potkraj rata i neposredno nakon rata pojavila se španjolska gripa i u ovim krajevima. Na samom početku rata u promet je puštena prva dionica „ličke“ željezničke pruge od Ogulina do Plaškog, tako da je Josipdol dobio željezničku vezu s ostatkom Hrvatske.
Završetkom rata i raspadom Austro-Ugarske Monarhije, Hrvatska, pa tako i Josipdol, ulazi u novu, jugoslavensku državu. Hrvatske županije su ukinute. Država se 1921. dijeli na oblasti, a Josipdol pripada Primorsko-krajiškom sa središtem u Karlovcu. Preimenovanjem države 1929., kada Kraljevstvo SHS postaje Kraljevina Jugoslavija, mijenja se i upravno-teritorijalni ustroj. Josipdol postaje dio Savske banovine, a 1939. ulazi u Banovinu Hrvatsku.
Tijekom Drugog svjetskog rata ustaške vlasti vrše teror nad lokalnim srpskim, a talijanski okupacijski vojnici i četnici nad hrvatskim stanovništvom. Osnivaju se partizanski odredi koji često prekidaju željeznički promet na pruzi prema Plaškom uništavanjem željezničkih tračnica, a u drugom dijelu rata ozbiljno ugrožavaju ustaško-njemačke snage u Josipdolu s kojima vode intenzivne borbe do završetka rata u proljeće 1945.
