Već u lipnju 1990. započeo je proces protuustavnog djelovanja i teritorijalnog prekrajanja hrvatskog teritorija s ciljem mijenjanja granica, što su pokrenuli pobunjeni hrvatski Srbi. U međuvremenu bili su prvi višestranački izbori nakon kojih je za predsjednika tadašnje općine Ogulin izabran Rudolf Špehar, član HDZ-a.  U prosincu 1990. Srbi su tražili njegovu ostavku, a prilike su se dodatno zaoštrile raspisivanjem referenduma o izdavanju Plaškog iz općine Ogulin i pripajanja općini Korenica. U veljači 1991. policijska stanica u Plaškom pripojila se SUP-u Korenica, Srbi iz Plaškog nastavili su bojkotirati rad Skupštine općine Ogulin, a u lipnju 1991. ultimativno zatražili iseljavanje svih Hrvata iz Modruške Munjave, jer je ona dio „Krajine“ te najavili istu prijetnju i Hrvatima u Saborskom i izveli minobacački napad na Modruš 16. lipnja. Dana 20. lipnja 1991. osnovana je prva dragovoljačka postrojba Hrvatske vojske, bataljun Zbora narodne garde Klek, koji je bio jezgra kasnije osnovane 143. ogulinske brigade (osnovana je 13. studenog 1991.). U srpnju iste godine kulminirale su provokacije i incidenti miniranjem stupova dalekovoda prema Primišlju i željezničke pruge kod Blata, napadima na prometnicu prema Senju otimanjem kamiona i osobnih automobila i pljačkanjem putnika te zatvaranjem ceste u Vojnovcu od strane „martićevaca“.

Ujutro 22. srpnja 1991. pobunjeni Srbi napali su Josipdol iz smjera Plaškog i Treskavca uz podršku JNA koja je napravila tampon-zonu u Vojnovcu nakon što su hrvatske snage odbile napad. Od 15. kolovoza počinju sukobi kod Kamenice i Tržića, a ti, uz one u Carevom Polju i Josipdolu, bili su izuzetno osjetljivi zbog blizine vojnog poligona u Slunju. Zato je bilo važno držati otvorenom prometnicu Karlovac-Josipdol-Senj.

Na području Ogulina 15. rujna 1991. hrvatske snage napale su vojarne u Ogulinu. Slijedećeg dana komanda garnizona i vojarna su se predali. Zarobljenim oružjem naoružala se 4. bojna ZNG i odredi Narodne zaštite, a dio oružja poslan je i u druge krajeve Hrvatske. Nakon toga,  JNA 19. rujna započinje napad iz smjera Slunja prema Josipdolu s ciljem osiguranja vojarni u Skradniku. Hrvatske snage pogodile su skladište ulja i maziva, JNA se povukla, a zarobljena su dva tenka.

Dana 13. listopada 1991. JNA raketirala je i vojna skladišta i vojarne u Oštarijama. Tijekom rujna i listopada formirana je bojišnica Kamenica-Kutpolje-Vojnovac-Pitomi Javor-vuh Kapele duga 45 kilometara. Slijedeće četiri godine ta crta nije se značajnije pomicala. U prosincu 1991. uslijedili su napadi na šire josipdolsko područje, a pripadnici MUP-a i 143. brigade HV sudjelovale su u obrani Modruša.

Izaslanik UN-a Cyrus Vance predvidio je krajem 1991. plan za pacifikaciju Hrvatske, koji je predviđao dolazak mirovnih snaga. Ovaj cilj djelomično je ispunjen jer se JNA povukla iz Hrvatske, a teško naoružanje pobunjenih Srba stavljeno je pod zajednički nadzor UNPROFOR-a i Srba, no povratak prognanika,  zaštita preostalih Hrvata, otvaranje komunikacija i povratak pod hrvatsku vlast nisu ispunjeni. Nakon Sarajevskog primirja na našem prostoru nije bilo većih sukoba, ali primirje nije poštivano. Tako je u studenom 1992. izveden artiljerijski napad na Modruš. Pogođene su i oštećene obiteljske kuće uz cestu, kapela svetog Nikole i zvonik crkve svetog Trojstva.

Sve do Oluje u kolovozu 1995. Josipdol i Modruš bili su na crti bojišnice. Od iznimne važnosti bilo je držanje vitalnom prometnice Josipdol-Senj, koja je tijekom Domovinskog rata bila glavna poveznica sjevera i juga Hrvatske. U vojno-redarstvenoj operaciji  Oluja sudjelovala je i 143. domobranska pukovnija, koja je nastala 1994. preustrojem 143. brigade HV i Domobranske bojne Ogulin. Zbornim područjem Karlovac rukovodio je general-bojnik Miljenko Crnjac, a istaknuto zapovjedno mjesto, na čelu s generalom Marijanom Marekovićom, bio je Ogulin.Sva okupirana naselja bivše općine Ogulin oslobođena su 5. kolovoza 1995.

S područja općine Josipdoliz Josipdola, Čakovca Oštarijskog i Šušnjevog Sela ima 8 žrtava Domovinskog rata. Nakon rata ostala su znatna minski sumnjiva područja duž nekadašnje bojišnice.