Josipdol je središnje naselje istoimene općine koja se nalazi u južnom dijelu Karlovačke županije. Nalazi se u Potkapelskoj udolini u prostranom polju u kršu, a okružen je brdima Veljunom na zapadu (534 m), Treskavcem na istoku (527 m) i Viničicom na sjeveru (421 m). Područje je naseljeno još od neolitika, što potvrđuju arheološki nalazi, ali se središte prostora pomicalo. U prapovijesti važnija su bila uzvišenja sjeverno i istočno od Josipdola, gdje su se nalazile ilirska gradinska naselja, u srednjem vijeku Modruš je središte i daleko šireg prostora od današnje općine, a od 18. stoljeća naselje Josipdol preuzima centralne funkcije zbog položaja na križištima prometnica koje unutrašnjost Hrvatske povezuju s primorjem, odnosno zbog komunikacija koje okomito na dominantni pravac unutrašnjost-primorje prolaze kroz gorski dio Hrvatske. Ta uloga još će se bolje učvrstiti gradnjom ceste od Ogulina prema Plaškom i dalje, odnosno izgradnjom željezničke pruge Oštarije-Knin.
1163
Prvi spomen župe Modruš u ispravi kralja Stjepana III. Spomenuti kralj tim dokumentom je potvrdio splitskom nadbiskupu pravo na župe Krbavu, Bužane, Plase (Plaški), Vinodol, Modruše i Novigrad.
1193
1364
Spominje se pavlinski samostan u Gvozdu. Po crkvi tog samostana kapelski masiv je dobio ime.
1450
Knez Stjepan II. Frankopan gradi trobrodnu gotičku crkvu u Oštarijama
1460
Modruš dobiva status grada i postaje sjedište biskupije.
1483
Pavlin Nikola tiskao je prvi hrvatski misal. Jezikoslovac Vladimir Putanec tvrdi da se to dogodilo u Modrušu.
1486
Bernardin Frankopan izdaje Modruški urbar. U urbaru se ne spominju Josipdol i Ogulin, jer još ne postoje, Oštarije se spominju pod imenom Otočac, a u (Carevom) Polju spominje se potok Munjava.
1493
Nekoliko mjeseci prije strašne bitke na Krbavskom polju Osmanlije su razorili Modruš.
1521
Ogulinska 12 , HR-47303 Josipdol
Pon-Pet: 07.00 – 15.00 h